Piše: Antun Gabrić- energetski savjetnik
Vječita je dilema kako odabrati vrstu energenta koji će nam barem za duže razdoblje omogućiti sigurno i prihvatljivo energetsko rješenje. Povoljna razdoblja javljaju se u ciklusima kao i ekonomska uspješnost u promatranom vremenskom razdoblju. Na ovo se nameće logičan zaključak da povoljniji energenti generiraju i uspješnije i konkurentnije gospodarstvo a s time i povećan standard i kvalitetu življenja svojih građana. Nafta, struja, drvo, plin sve su ovo energenti koji su imali svoj ciklus korištenja na ovim prostorima. Svi su oni i danas u upotrebi ali neki se ne uklapaju u pojedine opcije glede ekoloških ili ekonomskih standarda ili su vremenski pregaženi. Mali povratak u prošlost podsjetit će nas na peći ložene lož uljem koje su svoju popularnost temeljile na jeftinom energentu, brzom zagrijavanju prostora, malim dimenzijama, jednostavnom rukovanju. Jedan dio njih je i danas u upotrebi što se može vidjeti po kanisterima na benzinskim pumpama u zimskom razdoblju.
U mnogim domovima i stanovima su u kutu stajale termo akumulacijske peći koje bi danas i dobile prolaznu ocijenu glede ekoloških i ekonomskih standarda, pošto pri njihovom radu ne dolazi do posljedica po okoliš pogotovo ako je struja dobivena za njihovo korištenje iz hidro energetskih potencijala, a njihovo zagrijavanje odnosno punjenje može se vršiti za vrijeme noćnog razdoblja povoljnijeg tarifnog sustava. Više od 48% teritorija Republike Hrvatske nalazi se pod šumom. Drvo ili kako danas volimo reći bio masa je gorivo koje se dobiva od drvnog otpada, biljaka, slame ili drugih gorivih biljnih tvari. Pod drvnim otpadom podrzumijevamo drvnu masu koja nije zadovoljila standarde u preradi drvne industrije te ju možemo koristiti za loženje. Bio masa se svrstava u obnovljive izvore energije a s ekološke strane je prihvatljiva i po količini štetnih produkata. Za Hrvatsku postoji podatak da je potrošnja drvne mase jedva 0,1 m3 po stanovniku a kao usporedbu navodim da je godišnji prirast Hrvatskih šuma 350 mil/m3. Sve ovo nam govori koliko je niska razina korištenja ovog energenta u odnosu na stanovnike pojedinih zemalja Europe. Dugogodišnji problem jednostavnijeg skladištenja, transporta i procesa izgaranja u plamenicima peći je tehnološki riješen u obliku drvnih peleta tj. malih tuljaka dobivenih od ostataka piljene građe hrastva, bukve, jasena itd. Pelete se dobivaju putem prešanja piljevine pod tlakom bez dodavanja veziva i poboljšivača gorenja. 1 kg peleta zamjenjuje 0,5 l lož ulja i može proizvesti 2,5 KW/KG toplinske energije uz ostatak 1% pepela a procesom se stvara ista količina CO2 koliko je drvo koristilo tijekom svog rasta. Zbog toga pelete su neutralni nosač CO2 energije. Plin kao energent je u prednosti pošto se koristi u primarnom obliku tj. ne mora se transformirati kao električna energija. Plin najmanje zagađuje okoliš i ima vrlo visok stupanj efikasnosti. Tvrdi se da plin ima socijalnu cijenu i da se iz te cijene može financirati razvoj i izgradnja novih skladišta. U Europskom okruženju samo Rusija, Norveška, Nizozemska i Hrvatska imaju vlastiti plin ali neke od navedenih nedovoljno za svoje potrebe. Cijena plina raste i rast će u budućnosti samo je pitanje dokle i do koje cijene. Podatak je da plin u Hrvatskoj ima tek 60% cijene plina u Europi pa se to i navodi kao ciljanja cijena u nadolazećem razdoblju. Sve gore navedeno može se smatrati kao energetska ponuda iz koje svatko ponaosob treba odabrati najpovoljniju opciju.